Etsy shop

Napravila sam jedan kolaž svojih lutkica nastalih posljednjih nekoliko mjeseci, uz par starijih radova. Naravno, to nije sve, jer i dalje je moj ormar zatrpan raznim rukotvorinama od konca i vune. U prošlosti sam dosta plela, no zadnjih godina intenzivno se bavim kukičanjem. Izrađivala sam svašta, a dio ste mogli vidjeti i na ovom blogu - od torbica, kapa, šalova, torbica za mobitel, nakita, igračaka. Stalno kupujem novu vunu i pogotovo konac, a onda sam upitala samu sebe dokle ću tako i gdje ću sa svim tim stvarima. Vjerojatno neću uskoro prestati s kukičanjem, jer to je hobi koji me zaista opušta i veseli, no odlučila sam uz to pisati i uputstva. Zasad sam napravila tek nekoliko, uz brojne fotografije koje prate proces izrade, te sam otvorila shop na Etsyu gdje ću prodavati samo patterne.

 Nemam još kupaca, jer shop je aktivan tek nekoliko dana i u njemu je izloženo samo par artikala, no intenzivno pišem nove patterne pa ću ih svakodnevno objavljivati. Nije se lako istaknuti među milijunima kreativaca iz cijelog svijeta, no vrijedi pokušati. Uputstva pišem na engleskom jeziku, no ako bude interesa, nije problem napisati ih i na hrvatskom. Pozivam vas da bacite pogled na moj Etsy dućančić, https://www.etsy.com/shop/Pletionica i iznesete svoje komentare. Doduše, nema se zasad puno toga ni komentirati, jer je shop tek u povojima, no trudim se da ga osovim na noge. Pozdrav svima!

Crochet Donkey

Danas vam predstavljam Glavanda - malog kukičanog dalmatinskog magarčića, završenog prije nekoliko dana. Počela sam ga izrađivati još prošlog ljeta, a onda nedovršene dijelove zamotala u najlon kesu i zaboravila u ormaru. Nedavno sam ga se napokon sjetila i odlučila ga završiti. Zove se Glavando, jer se tako zvao tovar iz mog djetinjstva, a bio je isti ovakav, sive boje.

 U zadnje vrijeme uglavnom pravim igračke. Amigurumi - japanska umjetnost pletenja i kukičanja malih punjenih igračaka, zainteresirala me je još odavno, čim sam naučila koristiti kukicu. Naučila sam tada kako napraviti medvjedića, majmuna, zeca i druge životinjice, a sada sam se odlučila što više upravo tome posvetiti. Na blogu ću objavljivati slike dovršenih igračaka, a i poneke upute, kad ih uskoro dovršim.

 Kad sam pokrenula blog (prije nepune dvije godine) bila sam u fazi kukičanja torbica, ali me pomalo ta strast napušta. Nisu mi torbice dosadile, ali bezbroj je još drugih stvari u kojima bih se željela okušati. Tehnika amigurumi omogućava baš sve - izradu lutki, životinjica, cvijeća, hrane, vozila, svega što vam padne na pamet. Dobra je jer ne zahtijeva puno materijala, te se sa ostacima vune ili konca može napraviti zanimljiva igračka. Ne treba ni kupovati posebni materijal za punjenje, jer se igračke mogu puniti recikliranom odjećom, plastičnim vrećama ili komadićima spužve.

 

 Glavando u travi
  

 

Dječje futrole za mobitel

U zadnje vrijeme sve više se okrećem izradi dječjih stvari. Veseli me šarenilo boja koje je svojstveno djeci, a i shvatila sam kako su djeca dosta iskrenija i jednostavnija od odraslih, pa mi je lakše za njih nešto napraviti. Stvarčice za bebe nisam nikad radila i to me ne zanima, iako vidim da mnogi rade papučice, trakice, haljinice za bebe. Više volim heklati za veću djecu, npr. kape, futrole za mobitel, pernice, torbice za klinke, rukavice.

 S izradom futrola za mobitel počela sam slučajno, zapravo napravila sam jednu za svog sina i to po njegovom izboru. Usput mi je dao i sugestije što bi se njegovim vršnjacima moglo svidjeti. Tako sam krenula s torbicama s likovima ljutih ptičica Angry birds, ne samo za djecu nego i za neke odrasle koji su se navukli na ovu igricu. Mnogima su bile simpatične, ne samo zbog dizajna, nego sam se trudila napraviti kvalitetne čvrste torbice koje će zaista štititi mobitel. Torbice pravim uglavnom od pamučnog konca, a koristim tanju kukicu kako bi bile tvrđe i sigurnije.

 Nakon ljutih ptičica prebacila sam se na Štrumfove koji su sada ponovno postali popularni, pa su tako nastali Štrumfeta, Papa Štrumf, Lumen i ostala ekipa.

 Inspiraciju za ove torbice uglavnom nalazim u popularnim crtićima, no i u prirodi, etno tradiciji i svuda oko sebe, no danas ću se zadržati samo na ovim likovima iz crtića. Ne znam ni sama koliko sam raznih torbica naštancala niti gdje ću sa svima, no to me veseli i nastavljam i dalje. Danas još par sličica Miniona, Spužva Boba i njegovog prijatelja Patrika, Hello Kitty, te jedna zajednička fotka.

 

Proljetne cvjetne torbice

Ovo je tek jedan dio malih proljetnih torbica koje sam nedavno napravila inspirirana ljepšim vremenom i dolaskom proljeća. Zato sam ih i nazvala proljetne torbice, makar ova forma može pasati svakom godišnjem dobu. Bijela torbica je idealna za ljeto, jer je napravljena od čistog pamuka, a u ovoj kolekciji nisu samo pamučne već i torbe napravljene od vune. Promjer je otprilike od 22 do 25 cm, tako da u njih mogu stati osnovne sitnice koje svakodnevno trebamo u điru.

Crne torbice su napravljene od vune, a jednu sam osvježila velikim šarenim cvjetovima. Kad sam napravila prvu, izgledalo mi je dosta jednostavno, pa sam krenula u eksperimentiranje s bojama i materijalima. Torbice su zgodne jer ih mogu nositi male i velike djevojčice, a ideja je upravo potekla od izrade torbice za klinke. Sve su podstavljene i kopčaju se drukerom, a dužina ručke može se podesiti po potrebi.

 Obećala sam samoj sebi da ću biti aktivnija na blogu, jer nitko me nije tjerao da ga uopće otvaram, a dugujem to i brojnim posjetiteljima iz cijelog svijeta koji, vidim po statistici, svakodnevno svrate na ovu stranicu iako im već mjesecima ne nudim ništa novo. Iako nisam ništa objavljivala, nisam prestala sa svojim rukotvorinama, te se okušavam i u nekim novim stvarima. Čitamo se uskoro, svima lijep pozdrav i hvala na posjeti!

Oproštaj sa 2013.

 Odlučila sam se s 2013. godinom oprostiti jednim postom. Nisam u zadnje vrijeme baš puno pisala, neko vrijeme nisam skoro ništa ni radila, a sve to zbog ove loše 2013. koju neću baš pamtiti po puno dobroga. Nikad nisam s većim guštom čekala dolazak Nove godine, bolje reći odlazak Stare, pa vam je jasno koliko mi je bila loša. No, 2014. će nadam se ipak biti bolja, a već ima nekih naznaka da će biti bolja.
Na samom kraju 2013. bilo je nekih lijepih trenutaka, poput Adventskog sajma u Šibeniku, popularnog Sajmicha, koji je ovoga puta trajao nešto duže nego prijašnjih godina, odnosno pet dana. Moja majka me uvijek nakon povratka sa Sajmicha pitala: -Je li bilo šta sriće?
Ako je srića novac, onda je nije bilo baš previše, a ako je srića družiti se sa svojim prijateljima i drugim kreativcima, uživati u prekrasnom sunčanom vremenu na šibenskoj rivi, pokazati ljudima svoje rukotvorine, a usput i nešto prodati, onda je bilo dosta sriće.
Neka i vama dragim mojim blogericama i blogerima bude sritna Nova godina, i dalje nastavite raditi ono što volite i vidimo se i čitamo na bloggeru!

U nastavku evo par fotografija sa šibenskog božićnog sajma:

Raznobojne trakice za kosu

Uživamo u ovom toplom i sunčanom vremenu, pa imam osjećaj da zima neće tako skoro doći. No, čini se da nas idućeg tjedna čeka neko zahlađenje s burom, što znači da treba iz ormara vaditi tople vunene predmete. Nedavno sam napravila nekoliko novih trakica za kosu, koje ne služe samo za skloniti kosu s lica, već su odlične za čuvati uši od hladnog vjetra.Najgore mi je kad dođe ova hladna dalmatinska bura, pa uši pocrvene i misliš da će otpasti od hladnoće. E, pa zato su tu ovi moji grijači.

Napravila sam ih u raznim bojama, jer sam dobila novu vunu od dragih prijateljica kojima nije trebala, a znale su da meni uvijek fali materijala. Hvala im još jednom.

 Neke trakice su pletene, a druge kukičane ili heklane, no jedne i druge su rastezljive pa dobro pašu svakoj glavi. Evo malo fotografija:

U

Heklani prugasti ruksak

Na ovom ruksaku sam dosta dugo radila, ali ne mislim da je to bio gubitak vremena, jer sam u konačnici vrlo zadovoljna. Gotovo je ispao točno onakav kakvog sam ga zamišljala prije početka izrade. Izrađen je od reciklirane vune (od jednog mog starog džempera maslinaste boje), a prugice su kako koja - od nove i također reciklirane vune.

 Ruksak se može stisnuti špagom također napravljenom od maslinaste vune,

a preklop se zakopča dugmićem od iste vune.

 Ima ručku tako da se može nositi i u ruci, a dužina remena se može podešavati. Evo i jedna fotka poleđine ruksaka.

 Baš sam se trudila da moj backpack sliči na pravi, pa sam mu napravila dvostruko dno, da bude čvršći i bolje stoji na podlozi.

 Ova fotka samo djelomično prikazuje kako ruksak izgleda iznutra. Sašila sam mu podstavu od svilenkastog srebrnog platna, a unutarnjeg džepića još nema, makar je i to u planu. Nadam se da vas nisam udavila fotkama ruksaka iz svakog ugla, ali morala sam se malo pohvaliti. Izgleda bucmast jer sam ga za slikavanje napunila nekim pletenim stvarčicama, koje ću vam pokazati u idućem postu.